četvrtak, 01.03.2012.

Ne znam da li bih da požurim ili usporim.
Zaboravila sam da želim...
Negdje ,usput izgubila dar maštanja...
Ne znam gdje su moja sanjanja....
A mozda samo po ko zna koji put oči zatvaram...?!
Zaboravila sam da želim....
Ustvari, nisam, lažem...
Želim puno toga, samo ne vjerujem vise ni u što....
Želim...Sanjala sam..Maštala sam...
Ali moje grške za razliku od drugih ljudi, su žive..
Hodaju okolo..I imaju imena...
Još ih Bog nije pameti dozvao...
I dalje laju,zagorčavaju život drugim ljudima...
Najveća im je nagrada tuđa suza...
A uspjeh im je život na tuđoj grbči....
I ti se pitaš što zelim?
Pitaš se o čemu sanjam?
Želim ja mnogo toga...
Ali ni u što ne vjerujem....
To je mnogo gore, vjeruj mi....

- 17:23 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 20.11.2011.

Vječni spomenik

Dok gledam ti sliku kroz dim cigarete,
Da ne zaplačem? Gubim i taj rat.
Spuštam do kraja moje rolete,
jer vani prolazi vrijeme, a ovdje stao je sat.
I to što ti se čini da još uvijek dišem,
neka te ne prevari da ja još postojim.
Sama sa vrata ime si brišem,
tu adresu odsad zovi spomenikom svojim.
Ne, nije bilo krvi kada si me ubio,
desilo se to iz nehaja, tek tako…
Zadnju sliku koju pamtim je kad si me poljubio,
rekao mi zbogom i otiš'o polako.
I sad znam da nisi mogao da zaboliš me jače,
ni da uđeš dublje ispod kože moje.
Sad znam da nisu suze samo kad se plače
i da tek jedan preživi što srušili su dvoje.
Znam da kad se kaže ''voljeti do smrti'',
zaista se umre, duboko iznutra.
A ta kazaljka na mome satu što se vrti,
jedino će njoj i osvanuti sutra.
I ako me sretneš negdje, usred grada,
i ako ti se učini negdje lice moje,
pa pomisliš u sebi kako izgledam još mlada
i kako mi godine tako dobro stoje,
to neću biti ja, vjeruj mi da neću,
niti moje lice, a niti moj lik.
Možda ubio si mene, ljubav i svu sreću,
ali to što vidiš, tvoj je vječni spomenik.
Tu je da tek nekad naiđeš na njega,
i podsjetiš sam sebe koliko si jak
kad ni na trenutak ne sjetiš se svega,
niti mojih suza, ni imena čak.
Nek na moju sramotu ide život cijeli,
kad ponosa nemam niti malo već.
Ali mi smo se oboje u ''zauvijek'' kleli.
Eto, netko je morao i održati riječ…


- 15:30 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 28.01.2011.

Noćas

noćas ćemo sanjati dodire....
koža na koži i prijatna vručina
pod prstima
uvući će se u naš san....
i sanjat cemo kako moze biti....
ljepo slušati zvuk vjetra....
s pogledom u pogledu
jedno u drugom kao u ogledalu....
noćas ćemo sanjati nas dvoje....
i mozda na kratko biti sretni
u snovima
gdje živimo oboje...

- 21:15 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.01.2011.

Tko će prvi

Ne boli me,
više čak ni ne vrijeđa.
Ja ti pričam,
a ti okreneš leđa.
Ne boli me što njoj odlaziš,
jer to već dugo, dugo znam.
Ne boli me…
Jer i ja drugom pripadam.
Ne boli me njezin miris u tvojoj kosi,
jer davno naučila sam
da vrijeme utjehu nosi.
Ne boli me tišina što nas razdvaja,
ni tvoje grube riječi.
Odavno samo prsten na ruci nas spaja
i možda neke priče o nestaloj sreći.
Ne bole me šaputanja ljudi,
oni su ionako zli.
Boli tek što se kraj mene budi,
čovjek koji odavno nisi ti.
Ne boli me što ručak nisi taknuo,
a sve te čekalo nasred stola.
Ni što si iz sobe se maknuo,
a nekad sve smo dijelili po pola.
Ne boli ni to što kažeš
da ostavim te na miru.
Ni što uvijek iznova lažeš,
jer naš brak je samo farsa na papiru.
Ne bole sve godine provedene s tobom,
jer nekad smo zajedno sanjali o sreći.
A danas sve miriše na "zbogom",
samo je pitanje tko će prvi reći.

- 14:09 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.05.2010.

Moje usne neće te otrovati, ako češ ih ljubiti.
Moje tijelo neće te začarati, ako češ ga dirati
Moje srce neće te prevariti, ako češ ga voljeti.
Moje oči neće te rastužiti, ako češ ih gledati.
Moje riječi neće te zavesti, ako češ ih slušati.
Ne želim te povrijediti
Neću te slomiti
Ne mogu te osramotiti.
Ako ne vjeruješ sebi, ne vjeruješ ni drugima,
Ako se bojiš ljubiti, bojiš se i voljeti.
Ako se bojiš voljeti, kako uopće živiš.
Pa što onda ako će te moje usne otrovati
tijelo začarati
srce prevariti
oči rastužiti
riječi zavesti
Sve se to može dogoditi.
Sve se to nikada nije dogodilo.
Sve to nije bitno.
Ali sve to je život.
Sve je to dio čarolije biti voljen
biti sretan
biti tužan
biti sam
biti živ.
Prepusti se životu da te vodi i ljubi iskreno sa srcem
Uzmi ono što ti život daje i pusti ga da ide svojim tokom.

Ne cjepidlači - vjeruj
Ne provjeravaj - vjeruj.
Ne budi srdit - mazi se.

Ne budi ljubomoran - voli se.
Jer je to i onako predstava stvorena samo za nas


- 09:55 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.04.2010.

Njegovo velicanstvo-ON

Kad cujem rijec ON-kroz usi mi zatutnji njegov zvonki i njezni osmjeh koji mu je najljepsi
ukras njegovog lica.
njegovo lice,njegove oci-ogledalo njegove duse-
duse koja nema nipocetka ni kraja,
duse tako ciste,kao izvor tek rodjene rijeke,
duse koja je zamutila moju,
duse s kojom se moja dusa miluje,
voli i ljubi i strastveno vodi igru ljubavnu.

ON-kada pomislim samo na njega,
a mogu reci da mi ne izlazi misli
kako sam ga upoznala.
ON-olicenje savrsenosti ako to uopce postoji.
ON-muskarac s kojim bi pozeljela sve nemoguce i moguce.
Jedini muskarac s kojim bi mogla da podijelim svoj zivot,
koji do skora nije imao nekog smisla,neke svrhe.

Ali,kako sam njega srela,polako su se skidali katanci s vrata mog nedodirnutog srca,
mekog icistog,spremnog na ljubav,na vjecnu ljubav koja bi trajala onoliko koliko i nas dvoje.

Ljubav,tako krepka,tako cista,tako strasna da nijedna voda ne bi mogla da je ugasi.
Ljubavni plamen polkao tinja u mom srcu.Cudesna je to stvar,tako lomljiva,tako lijepa
a ipak ako joj se previse priblizis mozes da te opece.

Svi je zele,ali ne mogu svi da je imaju.
Samo oni cista srca i mirne duse,
samo oni koji su spremni na sve ,
samo da je jednom osjete,
da im probudi svaku uspavanu zilicu u tijelu,
da im pokaze sta je to prava ljubav,
plamen koji se nikad ne gasi,
bez kojeg nas zivot ne bi imao svrhu.

Plamen i ON su svrha mog putovanja,moj jedini cilj...

- 12:59 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 15.12.2009.

Sve i da odeš jednog dana

Sve i da odeš jednog dana
još bi na tebe čekao netko.
Još bi znala pročitati sama
riječi što ni ti nisi rek'o.
Još bi te čekala kratka kava
i opeglana majica kraj stola.
Još bi se zvala ''ona prava''
i dijelila sve na pola.
Još bi svirao radio taj,
kao da nije uspomena tek.
I ne bi me mogao uvjerit' u kraj,
sve da pokušavaš čitavi vijek.
Čak i da odeš jednoga jutra
i ostaviš prazno u krevetu mjesto,
još bi se nadala da baš ćeš sutra
vratit mi život koji je prest'o.
Još bi ti ime pisala po svuda
i čekala te tamo na mjestu starom.
I sve da odem ne znam kuda,
još bi te voljela istim žarom.
Još bi sanjala našega sina
s loptom u ruci kako viče ti ''Tata!''.
Još bi te čekala, znaš, kod tribina
i mislila doći ćeš...Svakoga sata.
Još bi trepavice uvijala svoje
da vidiš me uvijek za tebe lijepu.
Još bi te čekale pjesme moje
i poruka neka u lijevom džepu...

- 21:19 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 07.11.2009.

Prijatelju

Sjedi, stari moj, da nazdravimo
tom životu što nas slama;
stanemo, pa nastavimo...
Nekad sreća, nekad drama.
Sad kad iza nas je sve,
što nas samo naprijed čeka?
I suze i osmijehe
vidim negdje izdaleka.
Al' podignu čašu ovu
jer smo sada mnogo jači
i za bol, tu neku novu,
znat ćemo se mi već snaći...
Priznaj, ima nekad onih dana
kad bi sve u tom trenutku
smrvio u stisku dlana
i skrio se u svom kutku.
Priznaj, ipak dođe sutra
kad otvoriš svoje vjeđe
i s mirisom novog jutra
plačeš mnogo, mnogo rjeđe.
Sjedi, prijatelju, da ti kažem
da su sve te naše boli
kad ih gledam, pa ih važem,
sitne kao zrnce soli.
Još će mnogo toga doći;
spremnog da nam nosi tugu.
Al' kroz kišu što će doći
mi znat ćemo čekat dugu.


- 17:29 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 01.10.2009.

led u srcu...

mrak mi je u oku,umjesto suze
i taj mrak nikome ne dam,
jer on je tu zbog tebe, jedini,
kako ne bih mogla vise da te gledam.
led mi je u srcu i neka je,
jer led i ide na rane i boli,
zelim da srce postane ledeno
kako ne bi moglo vise da te voli.
muzika tuzna u usima mojim,
tu je zbog svega, tebe, zbog nas,
postaje sve glasnija i glasnija
da nikada vise ne cujem ti glas.
zidovi svuda, dragi oko mene
da me ne mogu bol i tuga stici
i nikad ih niko nece srusiti,
nikad mi niko nece blizu prici.
ne mogu da te vidim, jer mrak je,
a tako zelim vidjeti tvoj smijeh,
muzika glasna, ne mogu te cuti,
ti si moj bol, tuga i grijeh.
zidovi svuda, ne mozes mi prici,
a sve moje zeli tebi da se preda,
ali nikada vise nikog necu voljet,
jer zidovi su visoki, a srce od leda...

- 16:04 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 22.09.2009.

I nije te sram?

Ovako bacas sve moje rijeci,
gazis sve sto tebi dam?
Ovako se rugas mojoj sreci,
rusis mi snove i nije te sram?
Odlazis hladno i zatvaras vrata,
ostavis sutnju i srusene sne.
A ja nadam se tebi, k'o da si od zlata,
kao da vrijedi cekati te.
Gledas me tim svojim hladnim ocima
koje ne vide nista dalje od tebe.
Sto to ima u svim tim nocima
da zbog njih sama ja gazim sebe?
Ovako se igras sa mojim zivotom,
kao da nesto ovaj put shvacas.
Pokrij to lice sad sa sramotom,
i mene je vec sram sto opet se vracas.
Mene krivis za svoje greske,
ovo je valjda tvoje hvala.
Ni rijeci nisu toliko teske,
koliko sve sto sam uzalud za tebe dala.
Ovako mi godine uzmes u trenu,
mene pitas sto o ljubavi znam?
Ovako zamjenis moju srecu za onu njenu,
jos mi se vratis
i nije te sram?

- 08:26 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 14.09.2009.

Nije mi to...

Nije mi to sto svice jos jedan dan bez tebe
koji jos jedno sjecanje samo za mene sprema.
Al' kad tudji me pogled zagrebe,
tek tada osjetim da te nema.
Prepuna misli o tebi
cekam da se otvore vrata.
I priznala ti nikada ne bi'
da brojim kucanje sata.
Nije mi to sto tvoja slika
prereze ponos kad ju vidim.
Ionako bjezim od svojeg lika
i sama sebe se stidim.
Nije mi to sto i tisina
vec kao da se skriva od mene.
I to sto jos zamisljam naseg sina
sad je samo tek dio uspomene.
Nisu ni suze vise vrijedne,
jer ni ja ih odavno ne brojim.
Samo mrvice ljubavi jedne
pred kojima i ja sa strahom stojim.
Tuga je sada k'o dobar dan,
vise ni ne pita smije li uci.
Useta u jutro ili u san,
u kasni sat kad vratim se kuci.
I nije mi to sto svugdje te trazim.
Vise me ni ti volio ne bi.
Ni sama sebi vise ne vazim,
kako bi onda vrijedila tebi?


- 07:39 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 08.09.2009.

Dodaj mi casu

Dodaj mi casu sa stola
i ne pitaj zasto pijem.
Okani se tuge i bola,
i njima se danas smijem.
Nije ni tuga sto je bila...
Pa sto da se o tome staram?
Svoje sam suze skrila,
pa vas sve s ovim osmjehom varam.
Napuni casu, vec je prazna.
Kao da ona mene pije...
Nemoj da stigne me i ta kazna
da vidim sto to na dnu casa krije.
Ne pocinji s pricama o zivotu...
Veceras kao da misli nemam.
Nek ide sve to na moju sramotu,
i nju na put za nigdje spremam.
Veceras me pusti u miru da pijem
i nikakve pjesme nemoj da krenu.
Dobro je sve dok se jos smijem...
Jer prijete mi suze u svakom trenu.
Dodaj mi casu, pusti pitanja.
Suvisne sad su sve te rijeci.
Ne kvari ovaj put do svitanja
s pricama tim o nekoj sreci.
Izgubim se brzo u svoj toj buci,
pusti veceras da ide po mom.
Najlakse je casi u mojoj ruci,
a i meni je nekako lakse s njom...
U njoj uspomena nikakvih nemam.
Netko trijezan moze ostavit sve...
Netko to moze sasvim trijezan...
Netko to moze.
Ali ja ne...


- 18:26 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.08.2009.

Bez tebe

I bez tebe dan nekako prođe,
a rekao si da neću znati sama.
Tek mi ponekad misao dođe,
razmišljam onda opet o nama...
Zbrajam greške, i moje i tvoje,
i sve mi se nekako velike čine.
Još mi se ruke tuđih boje,
još najbolje čujem samo tišine.
Jutrom kad se budim otvorim oči
i pozdravim neka nova vremena.
Ne čekam više hoćeš li doći,
ne brojim dane otkad te nema.
Brojim samo te male sitnice
što donose sreću, a ne bol.
Što tjeraju osmjeh na moje lice
i mogu ti reći; ima ih sto!
Veselim se suncu, lijepome danu,
kavi što sada sama ju pijem.
Pronalazim sreću u praznom stanu,
i tugi se sada čak nasmijem!
Osjećam da sam sada jača
kad više ne možeš na mene biti ljut,
kad više nema mojega plača
i tvojeg ''zbogom i sretan put''.
Hrabro sada u život koračam,
spremna sam opet izdržati sve.
Više me ne boli ni to što shvaćam
kolike si samo mi zgazio sne.
I ne brini kako sam, da li ja mogu
podnijeti život u kojem te nema.
Polako krećem, nogu pred nogu,
ne živim više od uspomena.
Nisam bacila sve tvoje stvari,
ni o tebi rekla ružne riječi.
Još čuvam onaj kofer stari
pun obećanja o lažnoj sreći.
Svake se večeri potiho molim
da On ti pruži svu sreću svijeta,
a meni snagu da sve prebolim
i svakome neka sretnija ljeta.
Neće mi suza krenut' niz lice
ako te vidim kraj neke druge.
Pruži joj radost i kroz sitnice,
čuvaj je uvijek bola i tuge.
Ne daj joj nikad da sama plače,
nemoj da i ona uzalud voli.
Voli ju više, voli ju jače!
Ne kao mene, to jako boli !!!


- 16:54 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 25.08.2009.

Tamo....A tebe nema

Zakoračih hrabro u gustu sobu prepunu samo
najdivnijih uspomena,a ti nisi tu.
Sjedoh na krevet i pokušah ne raznišljati o ničemu,
ali slika za slikom nizala se i pukao je film.
Još uvijek izuzetno topla soba stajala je čvrsto oko mene
pokušavajući me zgrabiti u svoje odaje objema rukama,
ali nisam se dala.
U naglom trzaju žestoko padoh pod okrilje njeno,
ali brzo se digoh kako ne bi pustila pobjedu.
Uzdigozh se kao junak,s osmjehom najvećim na licu,
jer znam da sam ponovo u igri i da polako pravila
namećem baš ja.
Vješto sam odbacivala zagrljaj jedne,upravo probuđene
sobe pune uspomena,ali se onda odjednom umorih i
popustim u borbi sa prošlošću i vjernim joj pomagaćem,
uspomenom.
Pala sam kao mrtva i bolno zagrlila sretne uspomene
pa onda zajedno sa životom zaplakala kao nikad


- 17:59 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 19.08.2009.

Stvarnost

Ne plačem ja za snovima, mili.
Ne boli mene što njih sad nema.
Ni to što nekad sve smo bili
i nije neka uspomena.
Nije meni ni ono zbogom
zgazilo život cjeli.
I njega sam sav djelila s tobom,
al' tugu..Tko će da dijeli?
To što smo sanjali iste dane
to samo je podudarnost.
Sve je to ništa, u pjesmu stane...
Ne bole snovi. Već stvarnost.
Kad otvorim oči, vidim jasno;
stvarnost snove mi ledi.
Sebi ne mogu, al' tebi ću glasno
priznat': ništa ne vrijedi.
Ostavi želje daleko,
pusti sva obećanja...
Znat će već drugi ne'ko
i živjet' ono što sanja.
Znam da ti sve nedostaje.
Naviku slomi prepad...
I meni sad jasno postaje;
i meni fali ta ja...ona što bila sam nekad.
Ona što nekad je znala
vidjeti očima svojim,
što nikome nije dala
što dala je željama tvojim.
Opet želim bit' ta
i znati sačuvati sebe.
Ta što ne živi od sna...
A takva nije za tebe.


- 21:10 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 29.07.2009.

Uvijek

Uvijek predvečer ostavim otključana vrata,
možda se jednom sjetiš gdje ja živim.
Jer još dio si mene k´o što je minuta dio sata
i više ne znam koga da zato krivim.
Uvijek u podne postavim stol za dvoje,
natočim vino u dvije čaše.
Nazdravim sama, ali i u ime tvoje,
za sve ono što se nekad zvalo "naše".
Uvijek ljudima pričam o tebi,
kao da si i danas tu.
I nikada drugima priznala ne bi,
da sa sobom odnio si moju sudbinu.
Svakoga dana o tebi maštam,
samo lagano sklopim oči.
I već vidim sliku kako ti praštam,
za sve uplakane noći.
Uvijek se nasmijem jako,
kad se sjetim tvojih riječi.
I bilo bi stvarno lako,
da je istina ono što pričao si mi o sreći.
Uvijek se pitam zašto baš ti?
Zašto si baš morao biti taj?
Slomio mi život u trenu,
a i dalje ostao u krvi...



- 19:36 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 28.07.2009.

sestro

svu sreću svijeta tebi i tvom muzicu zelim.
Da sretno plovite brakom....čestitke, volim te jako

Što da ti kažem,
Sestro moja.
Sada u beko doba,
Doba života naših?
Osim da sjećanja,
Sežu daleko...
U prošlost našu...
Još uvijek čuvam,
svaku uspomenu...
Kada sam tužna,
Poželim te zvati....
Samo da čujem
Sestrinski glas.
Sjećaš li se sestro,
Moga prvog dečka?
Kako si me hrabrila.
Hvala ti što si me
Od oca branila.
Znam, često sam
Živahna i kriva bila.
Plakala sam puno,
Kada si se udavala.
I sretna bila,
Kada si rađala.
Život nas nije mazio.
Oslonac si bila
U trenutcima teškim.
Sa mnom si dijelila,
Sreću i tugu.
Uvijek si bila tu
Za sestru svoju.
Istina je takva,
Sestro moja.
Da birati moram
Ponovo bi bila,
Sestra tvoja.

- 19:02 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.07.2009.

Tišinom

Dozvala sam te tišinom
Voljela tišinom
do zvijezda i više
Tišinom te molila
Tišinom sam ti davala
Tiho, tiše dozivala te
Tišinom si mi odgovarao
Ljubav ti šinom ispeplićivao
Tražila sam te tišinom,
a ti si otrčao tišinom
Željela sam te tiho, tiše
Tišina nam je bila zavjet
ona nam je bila posrednik ljubavi...
ta kap kiše koju sam voljela
tišinom sam je voljela
Njome te ljubila
njome i ostavila..
.

- 23:32 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 17.07.2009.

USPOMENE:::

Samo uspomene ostale su od naše ljubavi.

Samo uspomene ostale su od naših poljubaca.

Samo uspomene ostale su od tvojih rijeci.

Samo uspomene ostale su od tvog toplog pogleda.

Samo moja sjecanja na tebe ostala su od nas.

- 00:16 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.07.2009.

Kad od tebe postanem trijezna

Sve moje misli bježe,
uzalud borim se s njima.
Svaki put sve je teže
sakriti sebe pred svima.
Ja vodim rat kakvog nema:
protiv sebe se borim iznutra.
Nova bitka se sprema;
moje jučer protiv mog sutra.
Uvijek poraze brojim,
kao vojnike ih redam.
Priznajem da se bojim,
ali još uvijek se ne dam.
Jednom bit ću jača
od svega što srce slama.
Smijehom ću protiv plača
pobijediti sebe sama!
I tada ću konačno prestati
biti slika za druge,
a suze ove će nestati
baš kao moje tuge.
Negdje ću skrit se daleko
gdje nitko drugi me ne zna.
Možda me i opije ne'ko
kad od tebe postanem trijezna.
U život ću kročiti tada
hrabro, nogom pred nogu.
Možda to ne mogu sada,
ali jednom sigurno mogu.

- 13:32 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 23.05.2009.

BEZ RAZUMA...

Ti si moj doživljaj apstrakcije,
ulje na platnu, tinta na papiru,
najmudrija poslovica i najteža zagonetka,
i poraz, i pobjeda u životnoj partiji.
Ti si moja mašta bez razuma,
najčvršće konstrukcije srca što se ruše,
misaonost iskustva, projekcija želja,
moja stvarnost snova i utješnost duše.
Moja si neograničenost prostora,
porušeni svijet koji se gradi,
snaga intelekta i najljepša priča,
nada u pravdu i pravda u nadi.
Mojih najljepših slika ti si refleksija,
najluđa potraga, komplikovana običnost,
istina u kaosu i kaos u istini,
najljepša pripadnost, mišljenja nelogičnost.
Ti si moja životna disciplina,
težina pera, lepršavost olova,
najpoznatiji svijet i svijet u nepoznatom,
vrh mojih ambicija i snova.
Moj si trenutak u vječnosti,
vječnost u jednom trenutku doslijednosti,
sigurnost mašte, spoznaja o ljubavi,
ljubav u spoznaji tvoje posebnosti...

- 16:11 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 19.05.2009.

SREĆA

Kasnio je vlak…
Ona je mirno stajala i gledala
Kao da se ništa ne događa
Kao da oko nje nitko ne postoji
Bila je sama sa svojim mislila
Tu i tamo bi trepnula
Pomaknula ruke
I cekala u tišini
Vlak je kasnio…
Pogledavala je na sat
Ali je nije bilo briga
Što toliko kasni
Vlak je stigao…
Samo je podignula glavu
I trepnula
Nije mi se cinilo da nekog ceka
A niti da ona odlazi
Nisam je shvacala
Naglo je okrenula glavu prema meni
I nasmijala mi se
Hladnoca njenog pogleda me zamrznula
A smiješak zabolio
Nisam znala tko je ona
Prišla mi je laganim koracima
Zvala se sreca
I cekala je vlak da krene
Lomila sam se
Znala sam da me napušta
I ono zrno nade sada je otišlo u vjetar
Vlak je krenuo i ona je otišla
Sjela sam na klupu
I zaplakala
Gdje sam pogriješila
Kako sam je otjerala od sebe
Uvijek bi mi bila blizu
Ali sada je morala otici
Morala me napustiti
Sada mi samo ostaje cekanje
Cekati i nadati
Da ce se možda ipak vratiti
I da ce me njene ruke opet dotaknuti
Na nadi se polako skuplja prašina
Kao da više nemam snage tražiti srecu
Istu onu koja je otišla
A nije smjela
Duboko sam uzdahnula
I krenula u daljine
Jedini pratioci su mi bili suze i tuga
Koracala sam necujno…
Kao što sada koracam
I tražim pravi put
I pravu postaju
Da opet docekam srecu
Da joj raširim ruke i odem u zagrljaj

- 14:32 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 09.05.2009.

..*.*.*..

Ostavio si me tu…
Da ležim u prljavštini svojih postupaka,
U lokvi suza i krvave duše…
Dobro…shvacam…
Samo te molim nemoj me više gledati…
Ne želim gledati kako nestajem…
Ne u tvojim ocima…
Ne pravim se sada da sam žrtva…
Samo sam povrijedena…
Bojim se i placem…
Ništa više,
Znaš da sam pretjerivala
Ali tebi je to bilo previše…
Jednostavno sam se samo ja trudila…
A ti si šutio ili me optuživao…
Cijelo vrijeme…i samo mi odjednom
Okrenuo leda..
Ti i ne poznaješ takav osjecaj zar ne…
Sve sam ti dala…
A sad mi ostavljaš prazninu i hladnocu…
Znaš,ne mogu ovo više izdržati…
Stvarno,ne mogu disati…
A znaš,cak sam ti i oprostila…
Sve sam ti oprostila…
Svaku suzu na koju si me natjerao..
Svaku tišinu koje sam se bojala…
Svaki put kada sam osjetila da me udaljavaš od sebe…
Shvati me…nakon svega što sam vidjela…
Jedino znam šutjeti i plakati u sebi…
Ne mogu se više pronaci…
I mogu otici bilo gdje ali sve ostaje sa mnom,
Ja ostajem s tobom…
Iako me ne osjecaš…


- 18:02 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

petak, 08.05.2009.

To sam ja

Koracam ulicom iz pakla,
Posutom laticama krvi,
laticama uništenih snova.
A na nebu mi svijetle izgubljene
nevine duše...
Što ja tu radim?
Cemu sve ovo?
Ja pišem,
to je moja krivnja!
Ja sanjam, to je moja smjer
u raj!
Raj čega?!?
Ne ja nisam za raj,
ja nisam stvorena da živim savršeno,
u savršenom svijetu.
Da budem savršena,
ja nisam za to!
Ja sam mučenicka duša
koja pati, i navikla je,
i ne smeta joj!
To sam ja!


- 14:58 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 29.04.2009.

Dalekoj njoj

Ostanem nekad tako s tisinom,
a misli same slete k'o ptice.
K'o utabanim snijegom lutam daljinom
trazeci jedno poznato lice.
Dugo o tebi niti rijeci...
Ni tvojeg glasa nema odavna.
A tko li moze da mi to sprijeci
u mojim mislima da budes stvarna?
Jos se okrecem na korake tudje
jer u svakom tvoj dolazak zelim.
I uvijek kad netko sa vrata udje,
tvome se liku ja poveselim.
Kako da objasnim ja zivotu,
kad ni ja se sama ne mirim time.
Kome da dodjelim tu sramotu
sto ti sa strahom spominjem ime?
Jos mi je jedan rodjendan blize,
tko zna da li jos datum znas...
Nije mi do godine koja me stize,
vec sto cekam tebe da ruku mi das.
I kada case podignu svi
u moje ime da nazdrave,
ja moju cu podici
umjesto bijele zastave.
Mozda mi svijet pokloni ne'ko,
pa da te lakse nadjem u njemu.
Jer, ne bi te zivot toliko cek'o
da jos te nema u mome svemu.

strong>

- 11:02 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

srijeda, 15.04.2009.

Svaki put kad uspijem, iznova me poraziš,
ja se opet dignem i za čas oporavim,
da li mi je kobna sva ta snaga moja
kojom praštam sve i za tren zaboravim.
Pa povrijedi me ponovo, kao kamen šutni,
pa se vrati onda, još malo me gazi,
bol kad bude najveći, ti ga pruži meni,
a do tad ga uzgajaj, da naraste pazi.
Kad ustanem, ti me opet na dno gurni,
slomi kao suvišnu grančicu kraj puta
i nikad me nemoj usmjeriti pravo,
već mi pusti srce da porazima luta.
Okuj me samoćom, ne pričaj o ljubavi,
prevari pred svima da upoznam stid,
slaži bezbroj puta, nemoćnom načini
da nikada više ne srušim medju nama zid.
Oduzmi mi sve one snove naše,
da se ničem ne nadam i ne budem sanjiva,
ne dopusti da imam ni to utočište
da sklonim se kad postanem osjetljiva, ranjiva.
Već ti sakrij nade, snove, sve što imam,
skloni sva mi svjetla, neka bude tama,
pusti samo suze i krv neka teku
i onda me ostavi da ja umrem sama.
Uništi me potpuno, moju ljubav ubij,
pošalji mi sve nesreće, što se negdje kriše,
možda onda prestanem ja da praštam tebi
i u svoj te život ja ne pustim više...

- 17:59 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

petak, 27.03.2009.

PREPOZNALA BIH TE

Među tisućama ljudi
ja bih te prepoznala...
Kad bih zatvorenih ociju
dirala lice svakog čovijeka,
vjeruj mi, pronašla bih te...
Prepoznala bih te po ožiljku,
po madežu, po usnama.
Jer si totalno drugaciji od drugih....
I sretna sam jer je takva
jedinstvena osoba bila moja,
barem na kratko,
ali ipak...
bila je samo moja...

- 15:30 -

Komentari (17) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.03.2009.

noćas

Noćas je opet bio tu,
Mrsio mi kosu, ljubio lice,
Njegove usne dodirivale su moje,
A njegove oči govorile SVIĐAŠ MI SE.
Noćas je opet ležao kraj mene,
Držao me za ruku i dugo gledao,
Obrisao suze s mojih obraza
I obećao da će sve biti u redu.
Noćas je opet bio sa mnom,
Dok je mjesec obasjavao nas dvoje,
U daljini se čula naša pjesma,
A moji koraci pratili su njegove.
Noćas je opet bilo kao prije,
A jutro je opet izbrisalo sve,
Sve osim suza u mojim očima
I na usnama riječi VOLIM TE!

- 07:18 -

Komentari (15) - Isprintaj - #

nedjelja, 01.03.2009.

HVALA...

Onima koji su mi se smijali, hvala.
Bez njih ne bih plakala.
Onima koji me nisu mogli voljeti, hvala.
Bez njih ne bih upoznala pravu ljubav.
Onima koji su povrijedili moje osjećaje, hvala.
Bez njih ne bih znala da ih imam.
Onima koji su me ostavili, hvala.
Bez njih ne bih otkrila sebe.
Ali onima koji su mislili da neću uspjeti;
Njima zahvaljujem najviše,
Jer bez njih ne bih niti pokušala....

Image Hosted by ImageShack.us


- 19:00 -

Komentari (24) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.02.2009.

reci mi

Zar je tako teško u oči me pogledati,
a zajedno smo prošli mnogo toga?
Ti sada kao da se stidiš što si bio dio života moga.
Reci mi, jesam li skrivila štogod?
Jer ja sam te znala samo iskreno voljeti.
Tebi to sada ne znači ništa,
ali mene će srce zbog tebe uvijek boljeti.
No, da me nisi volio, to ti ne vjerujem.
Jer oči tvoje nikada ne lažu.
A da sam ti bila draga
i svi naši prijatelji kažu.
Zato makar zbog onog što smo imali
poneki put osmijeh mi pokloni
da bar on na jedan trenutak
sve brige koje me tište nakratko otkloni

Image Hosted by ImageShack.us

- 17:34 -

Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.