Ovo je radio na kojem ja vodim glazbene želje od 20:00 - 22:00 sata svaki dan......Na njemu se nalazim pod imenom DJ-BEZIMENA.....

Objašnjenje za ulazak na chat prvi puta :
1. Kad uđete na radio najgornje ime desno u kutu je Vaše
2. Kliknite na njega obrišite ono što piše u kučici "NAME"i napišite kako se želite zvati na radiu
3. i dolje kliknite OK !!!
To je to !!!!! Pusaaaaaaaaaaaa

A ako Vam se dešava da ne čujete glazbu kliknite na kutijicu s notom,vjerojatno vam je prekrižena crveno.....Ili dolje ispod chata imate player na njemu klik na play :D

I da ovo je direktan link od radia ;) http://xat.com/radioLADJEVACclub


Get your own Chat Box! Go Large!

Ne znam da li bih da požurim ili usporim.
Zaboravila sam da želim...
Negdje ,usput izgubila dar maštanja...
Ne znam gdje su moja sanjanja....
A mozda samo po ko zna koji put oči zatvaram...?!
Zaboravila sam da želim....
Ustvari, nisam, lažem...
Želim puno toga, samo ne vjerujem vise ni u što....
Želim...Sanjala sam..Maštala sam...
Ali moje grške za razliku od drugih ljudi, su žive..
Hodaju okolo..I imaju imena...
Još ih Bog nije pameti dozvao...
I dalje laju,zagorčavaju život drugim ljudima...
Najveća im je nagrada tuđa suza...
A uspjeh im je život na tuđoj grbči....
I ti se pitaš što zelim?
Pitaš se o čemu sanjam?
Želim ja mnogo toga...
Ali ni u što ne vjerujem....
To je mnogo gore, vjeruj mi....

Dok gledam ti sliku kroz dim cigarete,
Da ne zaplačem? Gubim i taj rat.
Spuštam do kraja moje rolete,
jer vani prolazi vrijeme, a ovdje stao je sat.
I to što ti se čini da još uvijek dišem,
neka te ne prevari da ja još postojim.
Sama sa vrata ime si brišem,
tu adresu odsad zovi spomenikom svojim.
Ne, nije bilo krvi kada si me ubio,
desilo se to iz nehaja, tek tako…
Zadnju sliku koju pamtim je kad si me poljubio,
rekao mi zbogom i otiš'o polako.
I sad znam da nisi mogao da zaboliš me jače,
ni da uđeš dublje ispod kože moje.
Sad znam da nisu suze samo kad se plače
i da tek jedan preživi što srušili su dvoje.
Znam da kad se kaže ''voljeti do smrti'',
zaista se umre, duboko iznutra.
A ta kazaljka na mome satu što se vrti,
jedino će njoj i osvanuti sutra.
I ako me sretneš negdje, usred grada,
i ako ti se učini negdje lice moje,
pa pomisliš u sebi kako izgledam još mlada
i kako mi godine tako dobro stoje,
to neću biti ja, vjeruj mi da neću,
niti moje lice, a niti moj lik.
Možda ubio si mene, ljubav i svu sreću,
ali to što vidiš, tvoj je vječni spomenik.
Tu je da tek nekad naiđeš na njega,
i podsjetiš sam sebe koliko si jak
kad ni na trenutak ne sjetiš se svega,
niti mojih suza, ni imena čak.
Nek na moju sramotu ide život cijeli,
kad ponosa nemam niti malo već.
Ali mi smo se oboje u ''zauvijek'' kleli.
Eto, netko je morao i održati riječ…

nočas ćemo sanjati dodire....
koža na koži i prijatna vručina
pod prstima
uvući će se u naš san....
i sanjat cemo kako moze biti....
ljepo slušati zvuk vjetra....
s pogledom u pogledu
jedno u drugom kao u ogledalu....
noćas ćemo sanjati nas dvoje....
i mozda na kratko biti sretni
u snovima
gdje živimo oboje...

Ne boli me,
više čak ni ne vrijeđa.
Ja ti pričam,
a ti okreneš leđa.
Ne boli me što njoj odlaziš,
jer to već dugo, dugo znam.
Ne boli me…
Jer i ja drugom pripadam.
Ne boli me njezin miris u tvojoj kosi,
jer davno naučila sam
da vrijeme utjehu nosi.
Ne boli me tišina što nas razdvaja,
ni tvoje grube riječi.
Odavno samo prsten na ruci nas spaja
i možda neke priče o nestaloj sreći.
Ne bole me šaputanja ljudi,
oni su ionako zli.
Boli tek što se kraj mene budi,
čovjek koji odavno nisi ti.
Ne boli me što ručak nisi taknuo,
a sve te čekalo nasred stola.
Ni što si iz sobe se maknuo,
a nekad sve smo dijelili po pola.
Ne boli ni to što kažeš
da ostavim te na miru.
Ni što uvijek iznova lažeš,
jer naš brak je samo farsa na papiru.
Ne bole sve godine provedene s tobom,
jer nekad smo zajedno sanjali o sreći.
A danas sve miriše na "zbogom",
samo je pitanje tko će prvi reći.